3i Tir i Sidon, tako mudar. Tir podiže tvrde bedeme, zgrnu srebra kao prašine i zlata kao blata s ulica.
4Al’ evo, Gospod će ga osvojiti, survati u more moć njegovu, a njega će progutati oganj.
5Vidjet će to Aškelon i prestrašiti se, a Gaza sva će uzdrhtati, i Ekron, jer ga nada prevari: nestat će kralja iz Gaze, Aškelon će pust ostati,
6u Ašdodu stanovat će kopilad! Zatrt ću ponos Filistejaca,
7uklonit ću im krv iz usta i gnusobu iz zubâ. I oni će pripasti Bogu našem i bit će kao jedna obitelj u Judeji, a Ekron će biti kao Jebusejac.
8Uz Dom svoj utaborit ću se kao straža, protiv onih koji odlaze i dolaze; tlačitelj neće više ovud prolaziti, jer njegovu sam uvidio bijedu.
9Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu.
10On će istrijebit’ kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit’ lûk ubojni. On će navijestit’ mir narodima; vlast će mu se proširit’ od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.
11A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit ću sužnje tvoje iz jama bezvodnih.
12Vratite se u Tvrđavu, izgnanici puni nade, još danas – ja navješćujem – dvostruko ću ti uzvratiti.
13Jer, Judu sam kao lûk napeo, a Efrajimom lûk naoružao: tvoje ću, o Sione, zavitlat’ sinove – protiv sinova tvojih, o Javane – i učinit ću te kao mač junaka.
14Nad njima tad će se pojaviti Jahve i kao munja letjet će mu strijela. Jahve Gospod u rog će zatrubit’, hodit će na južnim vihorima.
15Jahve nad vojskama zakrilit će ih i oni će gaziti nogama kamenje praćaka, pit će krv kao da je vino, napojit’ se kao škropilo, kao uglovi na žrtveniku.
16Jahve Bog njihov spasit će ih u dan onaj; kao stado on će pâsti narod svoj; kao drago kamenje krune oni će blistat’ u zemlji njegovoj.
17Ah, kako li će sretan, kako lijep biti! Od žita će rasti mladići, a od slatkog vina djevice.