eBiblija

Knjiga Postanka, 1. poglavlje

Poglavlje 1 od 50

  1. 1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.
  2. 2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.
  3. 3 I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost.
  4. 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
  5. 5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.
  6. 6 I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!« I bi tako.
  7. 7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
  8. 8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi.
  9. 9 I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!« I bi tako.
  10. 10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
  11. 11 I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom – travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme.« I bi tako.
  12. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
  13. 13 Tako bude večer, pa jutro – dan treći.
  14. 14 I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
  15. 15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!« I bi tako.
  16. 16 I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde.
  17. 17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,
  18. 18 da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
  19. 19 Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti.
  20. 20 I reče Bog: »Nek’ povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek’ polete nad zemljom, svodom nebeskim!« I bi tako.
  21. 21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
  22. 22 I blagoslovi ih govoreći: »Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!«
  23. 23 Tako bude večer, pa jutro – dan peti.
  24. 24 I reče Bog: »Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!« I bi tako.
  25. 25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
  26. 26 I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«
  27. 27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.
  28. 28 I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!«
  29. 29 I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!
  30. 30 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako.
  31. 31 I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.