Zaharija, 7. poglavlje

1. 1 Četvrte godine kralja Darija, četvrtoga dana devetoga mjeseca, kisleva, dođe riječ Jahvina Zahariji.
2. 2 Betel je, naime, poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino
3. 3 i da pitaju svećenike u domu Jahve nad vojskama i proroke: »Hoćemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što činimo već tolike godine?«
4. 4 Tada mi dođe riječ Jahve nad vojskama: »Reci svemu puku zemlje i svećenicima:
5. 5 ‘Kad postite i naričete petoga i sedmoga mjeseca već sedamdeset godina, zar meni postite?
6. 6 A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete?
7. 7 Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdašnjih proroka kada Jeruzalem bijaše naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijaše napučen Negeb i Šefela?’«
8. 8 Riječ Jahvina dođe Zahariji:
9. 9 »Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima.
10. 10 Ne tlačite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.’
11. 11 Ali oni ne htjedoše poslušati, već prkosno okrenuše leđa; zatisnuše uši da ne bi čuli;
12. 12 otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad vojskama silno se tad razgnjevi.
13. 13 I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao« – riječ je Jahve nad vojskama.
14. 14 »I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bî opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!«