1Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi.
2»Što vidiš?« – upita. Ja odgovorih: »Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu.
3Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.«
4Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: »Što je to, gospodaru?«
5Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: »Zar ne znaš što je to?« Ja rekoh: »Ne, gospodaru.«
6<6a>On mi tad odgovori ovako: <10b>»Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji.«
7Što si ti, goro velika? Pred Zerubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: »Hvala! Hvala za njega!«
9Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti. I vi ćete znati da me k vama poslao Jahve nad vojskama. <10a> Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj.
11Tad progovorih i zapitah ga: »Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?«
12Progovorih opet i upitah ga: »Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?«
13On mi odgovori: »Zar ne znaš što je to?« Odvratih: »Ne, gospodaru!«
14On reče: »To su dva pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.« Tri riječi Zerubabelu <6b>Evo riječi Jahvine Zerubabelu: »Ne silom niti snagom, već duhom mojim!« – riječ je Jahve nad vojskama.