3Zatim im reci: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama’ – riječ je Jahve nad vojskama.
4‘Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negdašnji proroci.’ Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Vratite se sa zlih putova svojih i od zlih djela. Ali oni nisu slušali ni pazili na mene’ – govori Jahve.
5‘Gdje su sad oci vaši? Zar će dovijeka živjeti proroci?
6Ali moje riječi i odredbe, koje sam naložio slugama svojim prorocima, nisu li stigle vaše oce? Oni se obratiše i priznaše: ‘Jahve nad vojskama učinio je s nama kako bijaše namislio učiniti prema našim putovima i našim djelima.’«
7Dvadeset i četvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec sebat, druge godine Darijeve, dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu.
8Imao sam noću viđenje. Gle, na riđanu čovjek jaše među mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riđi, smeđi i bijeli.
9Upitah: »Koji su ovi, gospodaru?« Anđeo koji je sa mnom govorio reče mi: »Ja ću ti pokazati koji su.«
10Čovjek koji stajaše među mirtama odgovori: »Ovo su oni koje je poslao Jahve da obilaze zemlju.«
11Oni se obratiše anđelu Jahvinu, koji stajaše među mirtama, i kazaše: »Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja počiva i miruje.«
12Tada progovori anđeo Jahvin i reče: »Jahve nad vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?«
13A Jahve anđelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim riječima.
14I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: »Objavi ovo: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion,
15a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru.’
16Zato ovako govori Jahve: ‘Vraćam se Jeruzalemu s milosrđem; opet će u njemu sagraditi Dom moj’ – riječ je Jahve nad vojskama – ‘i opet će se u Jeruzalemu protezati uže mjeračko.’
17I ovo poruči: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Moji će se gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve će utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.’«