eBiblija

Tobija, 12. poglavlje

Poglavlje 12 od 14

  1. 1 Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reče mu: »Sine, pobrini se za plaću čovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga.«
  2. 2 Sin odgovori: »Neću štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio,
  3. 3 jer me doveo k tebi zdrava, izliječio moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje.«
  4. 4 Starac odgovori: »To mu s pravom pripada!«
  5. 5 Onda pozva anđela i kaza mu: »Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli.«
  6. 6 Tada anđeo pozva njih dvojicu u stranu i reče im: »Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas učinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova.
  7. 7 Lijepo je čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Božja. Činite dobro, i neće vas zlo snaći.
  8. 8 Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato.
  9. 9 Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života,
  10. 10 a koji griješe bit će dušmani životu svome.
  11. 11 Neću vam sakriti ništa: kazah već da je lijepo čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela.
  12. 12 I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te;
  13. 13 kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom.
  14. 14 Sada, Bog me poslao da izliječim tebe i tvoju snahu Saru.
  15. 15 Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!«
  16. 16 Njih se dvojica preplašiše i padoše ničice, jer ih zahvati velik strah.
  17. 17 Ali im anđeo reče: »Ne plašite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke!
  18. 18 Ta ja ne dođoh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga našega: zato ga blagoslivljajte uvijeke.
  19. 19 Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid.
  20. 20 Sada hvalite Boga, a ja se vraćam onome koji me i poslao. Zapišite u knjizi sve što se zbilo.«
  21. 21 Onda oni ustadoše, ali ga više ne vidješe. Hvalili su velika i čudesna djela Božja i pripovijedali kako im se ukazao anđeo Gospodnji.