Psalmi, 42. poglavlje

Poglavlje 42 od 150

  1. 1 Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih.
  2. 2 Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
  3. 3 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?
  4. 4 Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?«
  5. 5 Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć’ ih k domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.
  6. 6 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
  7. 7 Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
  8. 8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
  9. 9 Nek’ mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit’ Boga života svog.
  10. 10 Reći ću Bogu: »Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?«
  11. 11 Kosti mi se lome od poruge neprijateljâ dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?«
  12. 12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!