Psalmi, 107. poglavlje

1. 1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
2. 2 Tako nek’ reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
3. 3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
4. 4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć’ do naseljena grada.
5. 5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.
6. 6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.
7. 7 Pravim ih putem povede da stignu ka gradu naseljenu.
8. 8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
9. 9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
10. 10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,
11. 11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.
12. 12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
13. 13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
14. 14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
15. 15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
16. 16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
17. 17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć’ svoje opačine:
18. 18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
19. 19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
20. 20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
21. 21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
22. 22 Nek’ prinose žrtve zahvalnice i kličući nek’ djela njegova kazuju!
23. 23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
24. 24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
25. 25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.
26. 26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
27. 27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
28. 28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
29. 29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.
30. 30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.
31. 31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
32. 32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
33. 33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
34. 34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.
35. 35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
36. 36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.
37. 37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.
38. 38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.
39. 39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnjâ i nevoljâ.
40. 40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
41. 41 Iz nevolje podiže ubogog i obitelji k’o stada umnožî.
42. 42 Videć’ to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
43. 43 Tko je mudar nek’ o svemu tom razmišlja i nek’ uvidi dobrotu Jahvinu!