Psalmi 102 · eBiblija

1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva pred Jahvom.
2 Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
3 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
5 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
6 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
7 Sličan sam čaplji u pustinji, postah k’o ćuk na pustoj razvalini.
8 Ne nalazim sna i uzdišem k’o samotan vrabac na krovu.
9 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
10 Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
12 Moji su dani k’o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ – sada je čas!
15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
16 Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
18 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
19 Nek’ se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
21 da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
23 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
24 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
25 Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
26 U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
27 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
28 ti si uvijek isti – godinama tvojim nema kraja.
29 Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«

Psalmi, 102. poglavlje