Prva poslanica Solunjanima, 3. poglavlje

1. 1 Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami
2. 2 te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri
3. 3 da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to određeni:
4. 4 doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo.
5. 5 Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan.
6. 6 A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas –
7. 7 zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju.
8. 8 Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu!
9. 9 I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim,
10. 10 dok noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere?
11. 11 A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama!
12. 12 Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama.
13. 13 Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.