Prva poslanica Korinćanima, 1. poglavlje

Poglavlje 1 od 16

  1. 1 Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten
  2. 2 Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.
  3. 3 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
  4. 4 Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu:
  5. 5 u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju.
  6. 6 Kako li se svjedočanstvo o Kristu utvrdilo u vama
  7. 7 te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista!
  8. 8 On će vas učiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista.
  9. 9 Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.
  10. 10 Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja.
  11. 11 Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa.
  12. 12 Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«.
  13. 13 Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?
  14. 14 Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;
  15. 15 da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni.
  16. 16 A da, krstih i Stefanin dom. Inače ne znam krstih li koga drugoga.
  17. 17 Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
  18. 18 Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja.
  19. 19 Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih.
  20. 20 Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?
  21. 21 Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike.
  22. 22 Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže,
  23. 23 a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost,
  24. 24 pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost.
  25. 25 Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.
  26. 26 Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih.
  27. 27 Nego lûde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake;
  28. 28 i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest,
  29. 29 da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.
  30. 30 Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje,
  31. 31 da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.