1David reče u sebi: »Ipak ću jednoga dana poginuti od Šaulove ruke. Zato nema ništa bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca. Tada će Šaul odustati da me dalje traži po svim krajevima Izraelovim i izbavit ću se iz njegove ruke.«
2David se, dakle, podiže i prijeđe, sa šest stotina ljudi koje je imao, k Akišu, sinu Maokovu, kralju Gata.
3David se nastani kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelji, a David sa svoje dvije žene, Ahinoamom Jizreelkom i Abigajilom, Nabalovom ženom iz Karmela.
4Kad je Šaul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga više progonio.
5David reče Akišu: »Ako sam našao milost u tvojim očima, neka mi dadu mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Zašto da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?«
6Akiš mu još istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada do današnjega dana kraljevima Jude.
7I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i četiri mjeseca.
8David je sa svojim ljudima izlazio da pljačka Gešurce, Girzijce i Amalečane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko Šura sve do egipatske zemlje.
9David je pustošio zemlju ne ostavljajući na životu ni čovjeka ni žene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vraćao se da sve to donese Akišu.
10Akiš bi ga pitao: »Gdje ste danas pljačkali?« A David bi odgovorio da su pljačkali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeelskom ili u Negebu Kenijskom.
11David nije ostavljao na životu ni čovjeka ni žene da ih dovede u Gat jer mišljaše: »Mogli bi nas optužiti i reći: ‘Tako je David radio.’« Takav je imao običaj za sve vrijeme dok je boravio u filistejskoj zemlji.
12Akiš je vjerovao Davidu i govorio u sebi: »Baš se omrazio svome narodu, Izraelu! Zato će mi biti sluga dovijeka!«