Prva knjiga o Samuelu, 21. poglavlje

Poglavlje 21 od 31

  1. 1 Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad.
  2. 2 David dođe u Nob k svećeniku Ahimeleku. Ovaj dršćući pođe ususret Davidu i upita ga: »Zašto si sâm i nema nikoga s tobom?«
  3. 3 A David odgovori svećeniku Ahimeleku: »Kralj mi je dao nalog i rekao mi: ‘Nitko neka ništa ne dozna zašto te šaljem i što sam ti zapovjedio!’ A momke sam poslao da me dočekaju na tom i tom mjestu.
  4. 4 A sada, ako imaš pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili što god se nađe!«
  5. 5 A svećenik odgovori Davidu: »Nemam pri ruci običnoga kruha, nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdržali od žena.«
  6. 6 David odgovori svećeniku ovako: »Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskraćene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka čista. Iako je ovo običan put, uistinu su danas čisti tijelom.«
  7. 7 Tada mu svećenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha ondje osim žrtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima.
  8. 8 Ondje je istoga dana bio jedan od Šaulovih slugu, zadržao se pred Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik Šaulovih pastira.
  9. 9 David upita Ahimeleka: »A nemaš li ovdje pri ruci kakvo koplje ili mač? Nisam uzeo sa sobom ni svoga mača ni svoga oružja, jer je kraljev nalog bio hitan.«
  10. 10 A svećenik mu odgovori: »Ovdje je mač Filistejca Golijata, onoga koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u plašt i položen iza oplećka. Ako ga hoćeš uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega nema ovdje.« A David odvrati: »Takva više nema, daj mi ga!«
  11. 11 Potom David ustade i pobježe onaj dan daleko od Šaula i dođe Akišu, kralju Gata.
  12. 12 A dvorani Akiševi rekoše svome kralju: »Nije li to David, kralj zemlje? To je onaj o kome su plešući pjevali: ‘Pobi Šaul svoje tisuće, David na desetke tisuća.’«
  13. 13 David se zamisli o tim riječima i silno se uplaši gatskoga kralja Akiša.
  14. 14 Tada se David poče pretvarati pred njima kao da je umobolan i vladati se kao luđak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima i puštao da mu teče slina niz bradu.
  15. 15 Tada Akiš reče svojim dvoranima: »Vidite dobro da je čovjek lud! Zašto ga dovodite k meni?
  16. 16 Zar nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosađuje svojim ludilom? Zar će taj ući u moju kuću?«