6Videći kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija
7zavapi: »Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijateljâ – Svetište naše u ruke tuđinaca?
14I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odjeću, navukoše kostrijet i proplakaše gorko.
15Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, dođoše u Modin da prinude na žrtvovanje.
16Mnogi su od Izraela prišli k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoše postojani.
17Kraljevi ljudi priđu Matatiji i stanu ga nagovarati: »Ti si čovjek ugledan u ovom gradu, častan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i braća.
18Priđi, dakle, prvi i izvrši zapovijed kraljevu, kao što to učiniše drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovništvo Jeruzalema, pa ćeš i ti i tvoji sinovi ući u krug kraljevih prijatelja i bit ćete čašćeni srebrom i zlatom i mnogim darovima.«
19Matatija im jakim glasom odgovori: »Neka se i svi narodi pod kraljevom vlašću njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama,
20ja i moji sinovi i sva braća moja slijedit ćemo Savez otaca svojih.
22I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo.«
23Tek što je on to kazao, a Židov neki priđe pred očima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu.
24Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrči i zakla ga na žrtveniku.
25U isti čas ubi i kraljeva čovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik.
26Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoć Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova.
27Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: »Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom.«
28I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje.
29Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju
30sa svojom djecom i ženama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih.
31I bî javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijaše u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekršili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovišta.
32Jaka vojska dade se za njima u potjeru i stiže ih. Svrstaše se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji.
33I poručiše im: »Dosta je! Iziđite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite život!«
34Ali im oni odgovoriše: »Ne izlazimo i nećemo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji.«
36A oni im nisu uzvraćali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovištima.
37»Umrimo svi«, govorahu, »u svojoj nedužnosti. Svjedoče nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno.«
38I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginuše svi oni sa svojom djecom i ženama i stokom – oko tisuću duša.
39Doznaše za to Matatija i njegove pristalice i proplakaše gorko:
40»Ako učinimo svi mi tako«, rekoše jedan drugomu, »kao ova naša braća, i ne pođemo u boj protiv pogana za svoj život i za svoje svetinje, ubrzo će nas istrijebiti sa zemlje.«
41I tako toga dana donesoše odluku: »Tko god nas napadne u dan subotnji, vojevat ćemo protiv njega da svi ne izginemo kao što izgiboše braća naša u zbjegovima.«
42Pridružila im se i zajednica hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonu.
43I svi drugi koji su bježali od progonstva pridruživali se njima, i tako im je raslo pojačanje.
44Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na krivce i u svojoj srdžbi na bezakonike. Ostali se razbježaše – da se spase – po poganskim zemljama.
45A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati žrtvenike.
46Silom su obrezivali neobrezane dječake koje bi našli na području Izraela.
47Progonili su drske tuđince. I pothvat im je uspijevao.
48Zaštitili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dadoše da osili sila grešnička.
49A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reče on svojim sinovima: »U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva.
50Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca.
51Spominjite se djelâ što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steći ćete tako slavu veliku, bit će vam besmrtno ime.
52Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost?
53A Josip je u svojoj nevolji očuvao zapovijed i postao gospodar Egipta.
54Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošću i primio je obećanje vječnog svećeništva.