Prva knjiga o Makabejcima, 15. poglavlje

Poglavlje 15 od 16

  1. 1 Antioh, sin kralja Demetrija, posla s morskih otoka svećeniku i židovskom vođi Šimunu i svemu narodu
  2. 2 pismo ovog sadržaja: »Kralj Antioh pozdravlja velikog svećenika i vođu Šimuna i židovski narod.
  3. 3 Budući da su se pokvarenjaci dočepali kraljevstva naših otaca, odlučio sam da ga opet osvojim i uspostavim kako je bilo i prije, i zato sam podigao silne čete i opremio ratno brodovlje
  4. 4 da se iskrcam u zemlji i osvetim onima koji su je upropastili i opustošili mnoge gradove moga kraljevstva.
  5. 5 Potvrđujem ti sva oslobođenja od poreza kojih su te oslobodili kraljevi prije mene i svih ostalih prinosa koje su ti otpustili.
  6. 6 Dopuštam ti da u svojoj kovnici kuješ novce koji će zakonito optjecati tvojom zemljom.
  7. 7 Neka Jeruzalem i Svetište budu slobodni. Neka ti ostane sve oružje koje si proizveo i sve tvrđave koje si podigao i koje zapremaš.
  8. 8 Neka ti se oprosti sve što duguješ kraljevskoj riznici i ono što ćeš ubuduće dugovati kralju odsele pa dovijeka.
  9. 9 Kad ponovno osvojimo svoje kraljevstvo, obasut ćemo tebe, tvoj narod i Hram takvim častima da će vam slava zablistati po svoj zemlji.«
  10. 10 Godine sto sedamdeset i četvrte krenu kralj Antioh u zemlju svojih otaca. Oko njega su se okupile sve čete, tako da ih je malo ostalo uz Trifona.
  11. 11 Antioh je udario za njim u potjeru. Trifon je pobjegao u Doru na moru,
  12. 12 jer je znao da se na njega svalilo zlo i da su ga čete ostavile.
  13. 13 Antioh se utaborio kod Dore sa sto i dvadeset tisuća pješaka i osam tisuća konjanika.
  14. 14 Opkolio je grad, pritisnuo ga s kopna i mora, jer se brodovlje približilo s morske strane, tako da nitko nije mogao niti ulaziti niti izlaziti.
  15. 15 Uto je Numenije sa svojom pratnjom došao iz Rima s pismima za kraljeve i zemlje. Evo njihova sadržaja:
  16. 16 »Rimski konzul Lucije pozdravlja kralja Ptolemeja.
  17. 17 Veliki svećenik Šimun i židovski narod uputili su nam židovske poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekadašnje prijateljstvo i savezništvo.
  18. 18 Donijeli su zlatan štit od tisuću mina.
  19. 19 Odlučili smo, dakle, pisati kraljevima i zemljama da im ne čine nikakva zla niti da udaraju na njih, na njihove gradove, na njihovu zemlju i da se ne povezuju s onima koji bi ih napadali.
  20. 20 Odlučili smo da od njih primimo štit.
  21. 21 Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama, predajte ih velikom svećeniku Šimunu da ih kazni po njihovim zakonima!«
  22. 22 Tako je pisao kralju Demetriju, Atalu, Ariaratu i Arsaku
  23. 23 i u sve zemlje: Sampsami, Spartancima, u Delos, u Mindos, u Sikion, u Kariju, u Samos, u Pamfiliju, u Likiju, u Halikarnas, u Rodos, u Faselidu, u Kos, u Sidu, u Arad, Gortinu, Knidos, Cipar i Kirenu.
  24. 24 Prijepis tih pisama poslali su velikom svećeniku Šimunu.
  25. 25 Antioh je taborio pred Dorom, u njezinu predgrađu, pa je neprestano upućivao nove odrede protiv grada i izrađivao bojne naprave. Stisnuo je Trifona tako da se nije moglo niti izlaziti niti ulaziti.
  26. 26 Šimun mu je poslao dvije tisuće odabranih ljudi da mu pomažu u boju, a k tomu srebra i zlata i mnogo opreme.
  27. 27 On toga ne htjede primiti. Štoviše, poništio je sve što je prije sa Šimunom ugovorio. Posve se izmijenio prema njemu.
  28. 28 Poslao je k njemu Atenobija, jednog od svojih prijatelja, da se s njim porazgovori i reče mu: »Vi držite u svojoj vlasti Jopu, Gezer i jeruzalemsku Tvrđu, gradove moga kraljevstva.
  29. 29 Njihova ste područja opustošili, počinili ste mnogo zla u zemlji i zavladali mnogim krajevima u mom kraljevstvu.
  30. 30 Zato sad vratite gradove koje ste osvojili, zajedno s porezima onih krajeva kojima ste zavladali izvan židovskih granica.
  31. 31 Ako pak nećete, dajte mjesto toga pet stotina srebrnih talenata, a za štete što ste ih počinili i za poreze gradova drugih pet stotina talenata; ako ni toga nećete, poći ćemo protiv vas u rat.«
  32. 32 Kraljev je prijatelj Atenobije došao u Jeruzalem i vidio Šimunov sjaj i ormar sa zlatnim i srebrnim posuđem i mnogu poslugu. On se zapanjio. Saopćio mu je kraljevu poruku.
  33. 33 Šimun mu odgovori ovako: »Mi nikako nismo oteli tuđu zemlju niti smo zavladali tuđim dobrima, nego je to baština naših otaca: naši su je neprijatelji nepravedno stanovito vrijeme posjedovali.
  34. 34 Mi smo pak, koristeći se povoljnim prilikama, ponovno osvojili baštinu svojih predaka.
  35. 35 Što se tiče Jope i Gezera, koje ti tražiš, ti su gradovi mnogo mučili narod i pustošili nam zemlju, za njih ćemo dati stotinu talenata.«
  36. 36 Poslanik mu na to nije odgovorio ni riječi. Vratio se gnjevan kralju i upoznao ga sa Šimunovim odgovorom i veličanstvom, ukratko, sa svim što je vidio, a kralj nato usplamtje gnjevom.
  37. 37 Trifon se ukrcao u lađu i pobjegao u Ortosiju.
  38. 38 Kralj je Kendebeja postavio za upravitelja primorja i predao mu pješačke i konjaničke čete.
  39. 39 Zapovjedio mu je da se utabori pred Judejom i naložio mu da izgradi Kedron, učvrsti mu vrata i zavojšti na narod. Kralj je pošao u potjeru za Trifonom.
  40. 40 Kendebej je došao u Jamniju i počeo uznemirivati narod, provaljivati u Judeju, odvoditi narod u roblje i ubijati ga.
  41. 41 Ponovno je izgradio Kedron te u nj smjestio konjanike i pješake da provaljuju i obilaze judejskim putovima, kako mu bješe zapovjedio kralj.