Poslanica Titu, 1. poglavlje

1. 1 On koji ne laže,
2. 2 u nadi života vječnoga što ga, prije vremenâ vjekovječnih, obeća Bog,
3. 3 a u svoje doba očitova riječ svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga:
4. 4 Titu, pravomu sinu po zajedničkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega!
5. 5 Postavljanje starješina Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio:
6. 6 je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna...
7. 7 Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku,
8. 8 nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, suzdržljiv,
9. 9 priljubljen uz vjerodostojnu riječ nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike.
10. 10 Borba protiv krivih učitelja Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja.
11. 11 Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka.
12. 12 Reče netko od njih, njihov vlastiti prorok: »Krećani uvijek lašci, opake zvijeri, trbusi dangubni.«
13. 13 Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri,
14. 14 da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraćaju od istine.
15. 15 Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest.
16. 16 Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu – odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni.