1Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje.
2Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.
3Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere.
4Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje,
5tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu.
6Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri;
7je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju;
8je li hrabrenje – u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik – revan; tko iskazuje milosrđe – radostan!
9Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!
10Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!
11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite!
12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!
13Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!
14Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!