Poslanica Rimljanima 10

1 Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.
2 Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.
3 Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.
4 Jer dovršetak je Zakona Krist – na opravdanje svakomu tko vjeruje.
5 Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj.
6 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo – to jest Krista svesti?
7 Ili: Tko će sići u bezdan – to jest izvesti Krista od mrtvih?
8 Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo.
9 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
10 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava.
11 Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
12 Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
13 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
14 Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?
15 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.
16 Ali nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
17 Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
18 Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.
19 Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom.
20 Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.
21 A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.

Poslanica Rimljanima, 10. poglavlje