Poslanica Hebrejima, 1. poglavlje

1. 1 Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima;
2. 2 konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.
3. 3 On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;
4. 4 postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.
5. 5 Ta kome od anđelâ ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.
6. 6 A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.
7. 7 Za anđele veli: Anđele čini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim,
8. 8 ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva.
9. 9 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
10. 10 I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
11. 11 Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća.
12. 12 Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeću, i nestaju. A ti si uvijek isti – godinama tvojim nema kraja.
13. 13 Za koga pak od anđelâ ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!?
14. 14 Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?