Poslanica Filipljanima 1

1 Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i poslužiteljima.
2 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
3 Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim.
4 Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim
5 zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada –
6 uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.
7 I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti.
8 Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista!
9 I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju
10 te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov,
11 puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju.
12 A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja
13 tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima,
14 a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ.
15 Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje:
16 ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja;
17 oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno – misleći da će tako otežati nevolju mojih okova.
18 Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se.
19 Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje,
20 kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću – kako uvijek tako i sada – Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću.
21 Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!
22 A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam!
23 Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje;
24 ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas.
25 U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere,
26 da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama.
27 Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa – došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama – da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru
28 ne plašeći se ni u čemu protivnikâ. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga.
29 Jer vama je dana milost: »za Krista«, ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti,
30 isti boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete.

Poslanica Filipljanima, 1. poglavlje