Nehemija, 4. poglavlje

Poglavlje 4 od 13

  1. 1 Kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdođani čuli da napreduje popravljanje jeruzalemskih zidova – jer su se počele zatvarati pukotine – veoma se ražestiše.
  2. 2 Zakleše se svi zajedno da će napasti Jeruzalem i da će nas smesti.
  3. 3 Mi smo tada zazvali Boga našega i postavljali smo dnevnu i noćnu stražu da bismo zaštitili grad.
  4. 4 A Židovi govorahu: »Snage su nosačima klonule, a ruševina je mnogo: nećemo nikada stići sagraditi zida!«
  5. 5 A naši neprijatelji rekoše: »Uvući ćemo se među njih prije nego što doznaju i opaze nas: tada ćemo ih poubijati i tako osujetiti pothvat!«
  6. 6 A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: »Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!«
  7. 7 Postavili smo se u nizinama, iza zida i na goletima; rasporedio sam narod po rodovima, s mačevima, kopljima i lukovima.
  8. 8 Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velikašima, odličnicima i ostalom narodu ovo: »Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na Gospoda, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braću, za sinove i kćeri svoje, za žene i kuće svoje!«
  9. 9 Kad su naši neprijatelji čuli da smo obaviješteni i da je Bog osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu.
  10. 10 Ali je od toga dana samo polovica mojih momaka obavljala posao, a ostali su držali koplja, štitove, lukove i oklope, a glavari stajali iza doma Judina,
  11. 11 koji je gradio zid. I nosači tereta držali su oružje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oružje.
  12. 12 Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio mač pripasan uz bok. Trubač je stajao kraj mene.
  13. 13 Rekao sam velikašima, odličnicima i ostalom narodu: »Posao je velik i zamašan, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih:
  14. 14 skupite se oko nas na mjesto gdje čujete glas trube, a Bog naš borit će se za nas.«
  15. 15 Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda. Polovica je bila naoružana kopljima.
  16. 16 U to sam vrijeme još rekao narodu: »Svaki sa svojim slugom neka noći u Jeruzalemu: po redu ćemo noću stražariti, a danju raditi.«
  17. 17 Ni ja, ni moja braća, ni moji momci, ni stražari koji su me pratili nismo skidali svojih haljina, svatko je držao pri ruci svoje oružje.