Preskoči na sadržaj
Mudre izreke, 7. poglavlje
-
1
Čuvaj, sine, riječi moje, i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
-
2
Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
-
3
Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;
-
4
reci mudrosti: »Moja si sestra« i razboritost nazovi »sestričnom«,
-
5
da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.
-
6
Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,
-
7
vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:
-
8
prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući,
-
9
u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;
-
10
i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
-
11
Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;
-
12
bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;
-
13
i uhvati ga i poljubi, i reče mu bezobrazna lica:
-
14
»Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;
-
15
zato sam ti izašla ususret, da te tražim, i nađoh te.
-
16
Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;
-
17
svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.
-
18
Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.
-
19
Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;
-
20
uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu.«
-
21
Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.
-
22
I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka
-
23
dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što slijeće u zamku, i ne znajući da će je to života stajati.
-
24
Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.
-
25
Nek’ ti srce ne zastranjuje na njezine putove, i ne lutaj po njezinim stazama.
-
26
Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.
-
27
U podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.