11Izbavi one koje vode u smrt; i spašavaj one koji posrćući idu na stratište.
12Ako kažeš: »Nismo za to znali«, ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima?
13Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome.
14Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost, i nada tvoja neće propasti.
15Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne čini nasilja boravištu njegovu;
16jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći.
17Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće,
18da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega.
19Nemoj se srditi zbog zločinaca, nemoj zavidjeti opakima,
20jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se.
21Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga,
22jer iznenada provaljuje nesreća njihova i tko zna kad će doći propast njihova.
23I ovo je od mudracâ: Ne valja biti pristran na sudu.
24Tko opakomu veli: »Pravedan si«, proklinju ga narodi i kunu puci;
25a oni koji ga ukore, nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreće.