eBiblija

Levitski zakonik, 24. poglavlje

Poglavlje 24 od 27

  1. 1 Jahve reče Mojsiju:
  2. 2 »Naredi Izraelcima da ti za svijećnjak donose čistoga ulja od istupanih maslina, da se uvijek održava svjetlo.
  3. 3 Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od večeri do jutra u Šatoru sastanka, pred zavjesom svjedočanstva. Neka je ovo trajan zakon vašim naraštajima.
  4. 4 Neka Aron neprekidno održava svjetlila na čistome svijećnjaku pred Jahvom.«
  5. 5 »Potom uzmi najboljeg brašna i od njega ispeci dvanaest pogača. Neka u svakoj pogači budu dvije desetine efe.
  6. 6 Onda ih poredaj u dva reda – po šest u redu – na čistome stolu što je pred Jahvom.
  7. 7 Na svaki red stavi čistoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao spomen – paljena žrtva Jahvi.
  8. 8 Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka Izraelci vrše zbog vječnoga saveza.
  9. 9 Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na posvećenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih žrtava. To neka bude trajna odredba.«
  10. 10 A sin jedne Izraelke, komu otac bijaše Egipćanin, iziđe među Izraelce i zametne u taboru svađu s nekim Izraelcem.
  11. 11 Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. – Mati mu se zvala Šelomit, a bila je kći Dibrijeva iz plemena Danova. –
  12. 12 Stave ga u zatvor dok im se ne očituje volja Jahvina.
  13. 13 Onda Jahve reče Mojsiju:
  14. 14 »Izvedi psovača iz tabora. Potom svi oni koji su ga čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje.
  15. 15 Poslije toga ćeš ovako prozboriti Izraelcima: ‘Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju;
  16. 16 tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne – neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora mrijeti.
  17. 17 Ako čovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti.
  18. 18 Tko usmrti živinče mora ga nadomjestiti: život za život.
  19. 19 Tko ozlijedi svoga bližnjega neka mu se učini kako je on učinio:
  20. 20 lom za lom, oko za oko, zub za zub – rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu.
  21. 21 Tko usmrti živinče mora ga nadoknaditi, ali tko ubije čovjeka mora umrijeti.
  22. 22 Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog vaš.’«
  23. 23 Pošto je Mojsije to izložio Izraelcima, oni izvedu psovača izvan tabora i zaspu ga kamenjem. Učine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsiju naredio.