Knjiga Sirahova, 45. poglavlje

1. 1 Od njega je potekao čovjek čestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena!
2. 2 Podijelio mu slavu kao i svetima i učinio ga moćnim, na užas neprijateljima.
3. 3 Na njegovu je riječ znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu nešto od svoje slave.
4. 4 Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog između sviju ljudi;
5. 5 dopusti mu da čuje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, zakon života i spoznaje, da Jakova uči Savezu i Izraela naredbama njegovim.
6. 6 Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena Levijeva.
7. 7 Vječni savez sklopi s njim i dade mu svećeništvo naroda. Usreći ga odjećom ukrasnom, obuče ga u odoru slave.
8. 8 Odjenu ga najljepšom odjećom, okruni ga znakovljem moći, hlačama, haljom i oplećkom.
9. 9 Obloži ga mogranjem i brojnim zvončićima zlatnim uokolo, da zveckaju pri koračanju njegovu, da im se u svetištu čuje zvon na opomenu sinovima naroda njegova.
10. 10 I svetu odjeću od zlata, grimiznu, svu izvezenu; oplećak sudački, urim i tumim, od upletena purpura, djelo vješta rukotvorca;
11. 11 drago kamenje, urezano kao pečatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih.
12. 12 I krunu zlatnu na kapi, ukrašenu pečatom posvete, ures vrhunski, djelo veličanstveno, ukrase, očima u nasladu.
13. 13 Nitko nikad sličnih nije vidio, i nikada ih nije tuđinac oblačio, nego samo sinovi njegovi i odvjetci njegovi zauvijek.
14. 14 Njegove žrtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana.
15. 15 Njemu Mojsije dade svećeničku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bijaše vječni savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu služi i bude svećenikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje.
16. 16 Izabra ga između svih živih da mu prinosi žrtvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da očišća sinove Izraelove.
17. 17 Još mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouči Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim zakonom.
18. 18 Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji i pozavidješe mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mržnji i gnjevu.
19. 19 I vidje Gospod i rasrdi se i uništi ih žarom svoje srdžbe. Posla na njih čudesa i sažeže ih plamenim ognjem.
20. 20 I umnoži tako slavu Aronu i dade mu baštinu njegovu, odredi mu pretilinu prvinâ, prije svega kruha u izobilju.
21. 21 Tako se oni hrane žrtvama Gospodnjim, koje Gospod pokloni njemu i potomstvu njegovu.
22. 22 Samo u zemlji on baštine nema, nema svog dijela među narodom, jer Gospod je njegov dio i baština.
23. 23 I Pinhas, sin Eleazarov, treći je po slavi zbog revnosti svoje u strahu Gospodnjem. Jer kad se narod pobunio, postojan je bio i plemenito smiona srca, i tako je stekao oproštenje Izraelu.
24. 24 Zato bî savez mira zapečaćen s njim, da bude poglavar svetišta i naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog svećeništva za sva vremena.
25. 25 Učinio je savez i s Davidom, sinom Jišaja, iz plemena Judina, ali baština kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje, dok baština Aronova ostaje svemu potomstvu njegovu.
26. 26 Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi da narodu njegovu pravedno sudite, da vrline predačke nikad ne nestanu i da slava njihova prijeđe na potomke njihove.