17<17a>i kad grom njegov zagrmi, zemlja se uvija od bola. <16b>Po zapovijedi njegovoj puše južnjak, <17b>vijavica sjeverna i vihor olujni.
18Kao ptice prši njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi ljepoti njegove bjeline i duh se zanosi praminjanjem njegovim.
19Inje pada kao sol na zemlju, i kad se dobro smrzne, kostriješi se kao bodlje.
20Kad zapuše hladni sjever, tad se led uhvati na vodi, spusti se na svaku mirnu vodu, koja se onda njime kao oklopom odjene.
21On guta gore i sažiže pustinju i kao oganj proždire bilje.
22Ali oblaci ubrzo sve liječe i poslije žege osvježava rosa.
23Namišlju je svojom ukrotio bezdan i po njemu razastro otoke.
24Pomorci pričaju o pogibeljima morskim i divimo se onomu što od njih čujemo:
25jer i tu su neobična i prečudesna djela njegova, zvijeri svakojake i nemani morske.
26Njegovom pomoću sve se svršava dobro i sve se uređuje prema riječi njegovoj.
27Ma koliko da dodamo, ne bismo završili; jednom riječju: »On je sve!«
28Odakle smoći dovoljno snage da ga slavimo, jer on je velik, iznad svih je djela svojih.
29Strašan je Gospod i veoma velik, i čudesna je moć njegova.
30Veličajte Gospoda u hvalama svojim koliko god možete, a on će vas uvijek nadmašivati; napregnite svu svoju snagu kad ga veličate, ne popuštajte, pa ipak nikad do kraja nećete doći.
31Jer tko ga je ikad vidio pa da opriča? I tko ga može proslaviti onako kako on zaslužuje?
32Mnogo je otajstava većih nego su ova, jer smo vidjeli samo neka od djela njegovih!
33Sve je stvorio Gospod, koji je mudrost dao pobožnima.