Knjiga Sirahova, 38. poglavlje

1. 1 Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio.
2. 2 Liječenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva.
3. 3 Znanje uzdiže glavu liječniku i moćnici ga poštuju.
4. 4 Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih čovjek ne odbacuje.
5. 5 Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuć’ tako svoju moć?
6. 6 Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.
7. 7 Njima se liječi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema.
8. 8 Tako nema kraja djelima njegovim, i po njemu se blagostanje širi svijetom.
9. 9 Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli, jer on zdravlje daje.
10. 10 Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha očisti srce.
11. 11 Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu i pretio dar prema imanju svojem.
12. 12 Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek’ nije daleko od tebe, jer i on je potreban.
13. 13 Katkad je spas u ruci njihovoj,
14. 14 jer se i oni Bogu utječu da im poda milost izlječenja i lijek za spas života.
15. 15 Tko griješi pred Stvoriteljem svojim, nek’ padne u ruke liječničke.
16. 16 Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema običaju i ne uskrati počasti grobu njegovu.
17. 17 Gorko plači i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje.
18. 18 Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu.
19. 19 Neka žalost prođe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv.
20. 20 Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak.
21. 21 I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš.
22. 22 Misli na njegovu kob koja je i tvoja: jučer meni, danas tebi.
23. 23 Kad mrtvac počine, nek’ počine i spomen njegov i utješi se kad izađe njegov duh.
24. 24 U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar.
25. 25 Kako će omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi?
26. 26 Um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdjenja mu prolaze u tovu junadi.
27. 27 Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noć: oni koji rezbare pečatnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što većom sličnošću uzoru i bdê noću da usavrše svoje djelo.
28. 28 Tako i kovač koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja peče mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže; zvuk čekića zaglušuje uho njegovo, oči upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svršetak posla svog i noću bdî da ga usavrši.
29. 29 Tako i lončar koji sjedi kod posla svog i okreće točak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane.
30. 30 Rukom daje oblik glini, a nogama je gnječi; srcem misli na laštenja i bdî noću da peć očisti.
31. 31 Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vičan svome poslu.
32. 32 Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja.
33. 33 Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom i ne ističu se u općini. Ne sjede na stolici sudačkoj i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga.
34. 34 Ne ističu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih među tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.