Knjiga Sirahova, 20. poglavlje

1. 1 Ima prijekor koji nije zgodan, i ima tko prešuti, i taj je razuman.
2. 2 Ali bolje je koriti nego se gnjeviti,
3. 3 i tko priznaje, uklanja se poniženju.
4. 4 Kao uškopljenik koji hoće razdjevičiti djevicu, takav je onaj tko hoće pravdu provesti nasiljem.
5. 5 Ima tko šuti, pa se smatra mudrim, a drugoga mrze zbog brbljanja.
6. 6 Ima tko šuti jer ne zna odgovoriti; drugi šuti jer čeka pravi čas.
7. 7 Mudar čovjek šuti do zgodnog časa, a luđak i brbljavac propuštaju zgodu.
8. 8 Tko odviše govori, postaje odvratan, a tko je odviše slobodan, postaje mrzak.
9. 9 Netko u nesreći nalazi sreću, a gdjekoji dobitak postaje gubitak.
10. 10 Ima dar koji ti ništa ne koristi i dar koji se dvostruko isplaćuje.
11. 11 Ima slave koja vodi poniženju, a ima ljudi koji iz poniženja podignu glavu.
12. 12 Netko kupi mnogo za malo novaca, a ipak plati sedmerostruko.
13. 13 Mudrac stekne naklonost svojim riječima, dok luđaci prosipaju laske uzalud.
14. 14 Bezumnikov dar ništa ti ne koristi, jer njegove oči traže sedmerostruk uzvrat;
15. 15 on malo daje, a mnogo predbacuje, i kazuje na sva usta kao razglasitelj; danas daje u zajam, a sutra traži natrag: mrzak je takav čovjek.
16. 16 Luđak veli: »Nemam prijatelja i ne primam zahvalnosti za svoja dobročinstva.
17. 17 Zlobna su jezika svi koji jedu moj kruh.« Koliko puta i koliki izruguju takvoga!
18. 18 Bolje je pokliznuti se na cesti nego na jeziku: tako opakima propast iznenada dolazi.
19. 19 Čovjek neugodan – neumjesna je priča razvučena na ustima neodgojenih.
20. 20 Mudra izreka ne vrijedi u ustima luda čovjeka, jer je ne kazuje u pravo vrijeme.
21. 21 Gdjekoga siromaštvo čuva od grijeha: njegova spokoja ne remeti grižnja savjesti.
22. 22 Mnogi sebi uništi život zbog lažna stida i upropasti se zbog luđakova mnijenja.
23. 23 Netko zbog stida obeća štogod prijatelju i učini ga bez potrebe neprijateljem.
24. 24 Gnusna je ljaga na čovjeku laž i uvijek je u ustima ljudi neukih.
25. 25 Bolji je i tat nego onaj tko uvijek laže, a oba će baštiniti propast.
26. 26 Laganje je sramotan običaj, i sramota lažljivčeva ostaje vječno s njim.
27. 27 Mudar čovjek stječe ugled, i umnik je mio velikašima.
28. 28 Tko obrađuje zemlju, žanje obilnu žetvu, i tko znade ugoditi velikašima, prašta mu se nepravda.
29. 29 Darovi i pokloni zasljepljuju oči mudracima i kao brnjica na ustima zaustavljaju ukore.
30. 30 Skrivena mudrost i neotkriveno blago, kakva korist od toga obojega?
31. 31 Bolji je čovjek koji krije ludost svoju nego čovjek koji krije svoju mudrost.