Knjiga Sirahova 17

1 Gospod stvori čovjeka od zemlje i opet ga u nju vraća.
2 Dao je ljudima točan broj dana i određeno vrijeme, dade im i vlast nad svime što je na zemlji.
3 Odjenu ih snagom kakva je njegova i stvori ih na sliku svoju.
4 Svakom je stvoru udahnuo strah od čovjeka, da bi on gospodario zvijerima i pticama.
6 Oblikovao im jezik, oči, uši, i srce im dade da razmišljaju.
7 Napuni ih znanjem i razumijevanjem i otkri im dobro i zlo.
8 Oči je svoje stavio u srca njihova da im pokaže veličanstvo djela svojih.
10 Oni će slaviti njegovo sveto ime, pričajući o veličanstvu djela njegovih.
11 Još im umnoži znanje i obdari ih zakonom života.
12 Učini s njima savez vječni i pouči ih sudovima svojim.
13 Oči su njihove gledale slavu veličanstvenu i uho slušalo slavni njegov glas.
14 »Čuvajte se svakoga zla«, reče im i odredi im dužnosti prema bližnjemu.
15 Njihovi su putovi uvijek pred njim, ne mogu se sakriti pred očima njegovim.
17 Svakomu narodu postavi vladara, ali je Izrael baština Gospodnja.
19 Sva su djela njihova pred njim kao sunce, i oči njegove svagda paze na putove njihove.
20 Ne mogu se pred njim sakriti nepravde njihove, pred Gospodom su svi grijesi njihovi.
22 Milostinja čovjekova njemu je kao pečat, i na dobročinstvo pazi kao na zjenicu oka.
23 Jednoga će se dana dići i platiti im, svakomu će plaća pasti na vlastitu glavu.
24 Samo pokajnicima dopušta povratak i tješi one koji su izgubili nadu.
25 Obrati se Gospodu i okani se grijehâ, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeđati.
26 Vrati se Višnjem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan čin.
27 Jer tko će hvaliti Svevišnjeg u podzemlju mjesto živih koji ga mogu slaviti?
28 Hvala mrtvih mrtva je – kao da ih nema, samo živ i zdrav hvali Gospodina.
29 O kako je veliko milosrđe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraćaju!
30 Ljudi ne mogu sve, jer sin čovjekov nije besmrtan.
31 Što je svjetlije od sunca? Pa i ono pomrkne. Tijelo i krv mogu hraniti samo zloću.
32 Gospod nadzire sile na visokim nebesima, a svi su ljudi samo prah i pepeo.

Knjiga Sirahova, 17. poglavlje