Knjiga Postanka 50

1 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.
2 Poslije toga Josip naredi liječnicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela.
3 Trebalo je četrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipćani oplakivali.
4 A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reče onima u dvoru faraonovu: »Učinite mi milost i prenesite faraonu ovo:
5 Moj me otac zakleo govoreći: ‘Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!’ Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda ću se vratiti.«
6 Faraon odgovori: »Otiđi gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo.«
7 Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici – odličnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje;
8 sva Josipova obitelj, njegova braća i očeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.
9 S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.
10 Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i svečano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem.
11 Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: »To ti je svečano naricanje Egipćana!« Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.
12 Jakovljevi sinovi učine kako im je naredio otac:
13 odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u špilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje.
14 Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egi pat – on, njegova braća i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju.
15 Kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekoše: »Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?«
16 Stoga poruče Josipu ovako: »Pred svoju smrt tvoj je otac naredio:
17 ‘Ovako recite Josipu: Oprosti braći svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.’ Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!« Na te riječi Josip brizne u plač.
18 Tada sama njegova braća dođu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: »Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!«
19 Josip im odvrati: »Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga!
20 Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu.
21 Zato se ne bojte! Ja ću se brinuti za vas i za vašu djecu.« Tako ih je smirio ljubaznim riječima.
22 Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i očevim. Poživje Josip stotinu i deset godina.
23 Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do trećeg koljena; a rađala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima.
24 Napokon reče Josip svojoj braći: »Ja ću, evo, naskoro umrijeti. Ali će se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.«
25 Tada Josip zakune Izraelove sinove: »Bog će se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!«
26 Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes.

Knjiga Postanka, 50. poglavlje