1Bog reče Jakovu: »Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!«
2I Jakov reče svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: »Odbacite tuđe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite.
3Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio.«
4Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema.
5Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima.
6Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim.
7Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bježaše pred svojim bratom Ezavom.
8Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove »Tužni hrast«.
9Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi.
10Bog mu reče: »Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov, nego će Izrael biti tvoje ime.« Tako ga prozva Izraelom.
11Onda mu Bog reče: »Ja sam El Šadaj – Bog svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo narodâ, i kraljevi iz tvog će izaći krila.
12Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati.«