1Jakov podiže oči i opazi gdje dolazi Ezav i s njime četiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu među Leu, Rahelu i dvije sluškinje;
2postavi sluškinje i njihovu djecu na čelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga.
3Sam prođe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primače svome bratu.
4Ezav mu potrča ususret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka.
5Onda podiže oči i vidje žene i djecu. »Tko su ovi s tobom?« – zapita. On odgovori: »Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu.«
6Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone.
7Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.
8Ezav upita: »Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?« Odgovori: »Naći naklonost svoga gospodara.«
9Ezav odgovori: »Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje.«
10A Jakov reče: »Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubazno primio, kao da gledam lice Božje.
11Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega.« Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati.
12»Pođimo na put«, reče Ezav, »i ja ću s tobom putovati.«
13Ali mu on odvrati: »Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.
14Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir.«
15Onda reče Ezav: »Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze.« Ali on odgovori: »Čemu to? Neka ja samo nađem milost u očima svoga gospodara!«