6»Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neće odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu.«
7Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni
8te im reče: »Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, čujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova,
9da mi proda špilju Makpelu što njemu pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj nazočnosti, proda u vlasništvo za sahranjivanje.«
10A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga čuju sinovi Hetovi svojim ušima – svi koji su sjedili u vijeću onoga grada:
11»Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i špilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu.«
13a onda progovori Efronu da mještani čuju na svoje uši: »Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!«
15»Čuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti od četiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!«
16Abraham se složi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo tako da su na svoje uši čuli sinovi Hetovi – četiri stotine srebrnika trgovačke mjere.
17I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri – poljana, špilja i sva stabla što su bila na poljani –
18prijeđe u vlasništvo Abrahamovo u nazočnosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vijeću svoga grada.
19A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri – danas Hebronu – u zemlji kanaanskoj.
20Tako je poljana i špilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za sahranjivanje.