Knjiga o Sucima 5 · eBiblija

1 Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu:
2 Ratoborno rasuše kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod: blagoslivljajte Jahvu!
3 Čujte, o kraljevi! Poslušajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam, Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim.
4 Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednički kad si kročio iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daždjeli.
5 Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bože Izraelov!
6 U dane Šamgara, sina Anatova, u dane Jaele opustješe putovi; i oni koji su putovali, obilažahu naokolo.
7 Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu.
8 Tuđe bogove sebi izabraše, i zato im rat stade pred vrata. Za pet gradova ne bî nijednog štita! Nijednog kralja za četrdeset tisuća u Izraelu!
9 Srce moje kuca za vođe izraelske, za narod što dragovoljno u boj kreće! Blagoslivljajte Jahvu!
10 Vi koji na bijelim jašete magaricama, na sagovima sjedeći, i vi koji hodite putovima, pjevajte,
11 uz povike razdraganih pastira kod pojilâ. Neka se slave dobročinstva Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin siđe na vrata.
12 Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani, Barače, vodi u roblje porobljivače svoje, sine Abinoamov!
13 Tad siđe na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junački.
14 Iz Efrajima potekoše u dolinu, za njima stiže među čete tvoje Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni što nose štap zapovjednički.
15 Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali pođe s Barakom, pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju.
16 Zašto si ostao u torovima da slušaš sred stada svirku frule? Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju.
17 Gilead osta s onu stranu Jordana. A zašto je Dan na stranim lađama? Zašto na obali mora Ašer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima?
18 Zebulun je narod što prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima.
19 Došli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u Tanaku, na vodi megidskoj, al’ ni mrve srebra ne dobiše.
20 S nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot’ Siseri.
21 Sve otplavi potok Kišon, potok Kišon pradavni. Gazi čvrsto, moja dušo!
22 Topot silan odjekuje: jure borci na konjima!
23 »Proklinjite Meroz«, anđeo će Jahvin, »proklinjite žitelje njegove što Jahvi nisu u pomoć pritekli, u pomoć Jahvi s junacima.«
24 Blagoslovljena među ženama bila Jaela, žena Hebera Kenijca, među ženama šatora nek’ je slavljena!
25 On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu povlake.
26 Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za čekićem kovačkim. Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepoočicu.
27 Do nogu pade joj, sruši se, leže, do nogu pade joj, sruši se; i gdje pade, mrtav osta.
28 Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na rešetku jadâ: »Dugo mu se kola ne vraćaju: što im je zapreg tako spor?«
29 Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara:
30 »Plijen su našli pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!«
31 Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek’ budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna četrdeset godina.

Knjiga o Sucima, 5. poglavlje