Knjiga o Jobu 33 · eBiblija

1 »Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.
3 Iskreno će ti zborit’ srce moje, usne će čistu izreći istinu.
4 Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.
5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!
6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;
7 zato ja strahom tebe motrit’ neću, ruka te moja neće pritisnuti.
8 Dakle, na moje uši rekao si – posve sam jasno tvoje čuo riječi:
9 ‘Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.
10 Al’ On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.
11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.’
12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit’ se ne može.
13 Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?
14 Bog zbori nama jednom i dva puta, al’ čovjek na to pažnju ne obraća.
15 U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,
16 tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim
17 da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,
18 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u podzemlje.
19 Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,
20 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;
21 kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,
22 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
23 Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,
24 pa se sažali nad njim i pomoli: ‘Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!
25 Neka mu tijelo procvate mladošću, nek’ se vrati u dane mladenačke!’
26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.
27 Tada čovjek pred ljudima zapjeva: ‘Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.
28 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.’
29 Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:
30 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.
31 Pazi de, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.
32 Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori – rado bih opravdao tebe.
33 Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit’ mudrosti.«

Knjiga o Jobu, 33. poglavlje