Preskoči na sadržaj
Knjiga o Jobu, 27. poglavlje
-
1
-
18
Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.
-
19
K’o što vrućina i žega snijeg upija, tako i podzemlje proždire grešnike.
-
20
Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina.
-
21
Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra.
-
22
Al’ Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.
-
23
Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.
-
24
Dignu se zakratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima.«