Knjiga o Jobu, 27. poglavlje

Poglavlje 27 od 42

  1. 1
  2. 18 Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.
  3. 19 K’o što vrućina i žega snijeg upija, tako i podzemlje proždire grešnike.
  4. 20 Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina.
  5. 21 Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra.
  6. 22 Al’ Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.
  7. 23 Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.
  8. 24 Dignu se zakratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima.«