Knjiga o Jobu 21 · eBiblija

1 Job progovori i reče:
2 »Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite.
3 Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.
4 Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim?
5 Pogledajte na me: užas će vas spopast’, rukom ćete svoja zakloniti usta;
6 pomislim li na to, prestravim se i sâm i čitavim svojim tad protrnem tijelom.
7 Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju?
8 Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima.
9 Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru.
10 Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.
11 K’o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi.
12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.
13 Dane svoje završavaju u sreći, u podzemlje oni silaze spokojno.
14 A govorili su Bogu: ‘Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove!
15 Ta tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?’
16 Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni?
17 Zar se lûč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?
18 Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi?
19 Hoće l’ ga kaznit’ Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek’ kazni da sâm to osjeti!
20 Vlastitim očima nek’ rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!
21 Ta što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć’ niz njegovih mjeseci?
22 Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima?
23 Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,
24 bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih.
25 A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće.
26 Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.
27 O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.
28 Jer pitate: ‘Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?’
29 Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate:
30 ‘Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.’
31 Al’ na postupcima tko će mu predbacit’ i tko će mu vratit’ što je počinio?
32 A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu.
33 Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo.
34 O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!«

Knjiga o Jobu, 21. poglavlje