Knjiga Mudrosti 8 · eBiblija

1 Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom.
2 Nju zavoljeh i za njom čeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaručnica i zaljubih se u ljepotu njezinu.
3 Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira.
4 Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiračica djela njegovih.
5 Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara?
6 Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veći umjetnik?
7 Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona poučava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima.
8 Ako li tko čezne za većim znanjem, ona poznaje prošlost i proriče budućnost, vična je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i čudesa i slijed razdoblja i vremena.
9 Zato odlučih dovesti je kao družicu životnu, znajući da će mi biti savjetnica u sreći i tješiteljica u brigama i tuzi.
10 Po njoj ću steći slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladić čast pred starcima.
11 Na sudu će se vidjeti kako sam oštrouman i divit će mi se velikaši kad stanem pred njih.
12 Čekat će me kad budem šutio i slušat će me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat će ruku na svojim ustima.
13 Po njoj ću zadobiti besmrtnost i ostavit ću vječni spomen rodu budućem.
14 Vladat ću pucima i narodi će mi biti podložni.
15 Pobojat će se strašni silnici kad čuju za me, s narodom ću svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu.
16 Kada se vratim kući, tad ću počinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorčine i nema bola u zajedništvu s njom, već samo užitak i radost.
17 Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošću
18 i da je u ljubavi njezinoj radost čista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu riječi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio.
19 Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu,
20 ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage.
21 A znajući da neću mudrost zadobiti ako ne dâ Bog – a razboritost je već bila znati čiji je ona dar – pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh:

Knjiga Mudrosti, 8. poglavlje