Knjiga Mudrosti, 5. poglavlje

Poglavlje 5 od 19

  1. 1 A pravednik će se vedro sučeliti s onima koji ga tlačiše i koji prezirahu patnje njegove.
  2. 2 Kad ga ugledaju, uzdrhtat će od silna straha, zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem.
  3. 3 Govorit će među sobom, puni kajanja, i uzdišući u tjeskobi svoje duše:
  4. 4 »To je onaj komu smo se nekoć podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov život ludošću i svršetak njegov nečasnim.
  5. 5 Kako li se ubrojio među sinove Božje i dobio udio svoj među svecima?
  6. 6 Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo.
  7. 7 Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuća pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali.
  8. 8 Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje?
  9. 9 Sve je prošlo kao sjena i kao kratkotrajan glas.
  10. 10 I kao lađa koja siječe uzburkano more i traga joj nema kuda prođe niti brazde hrptici njezinoj u valovima;
  11. 11 ili kao ptica što zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem: šiba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasijeca ga uza snažan fijuk i prodire zamasima svojih krila, a poslije nema više nikakva traga njezinu letu;
  12. 12 ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah sklapa i ne raspoznaje se staza njezina –
  13. 13 tako i mi: jedva što smo na svijet došli, a već nestadosmo, ni traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zloći se svojoj sasvim istrošismo.«
  14. 14 I doista, nada je bezbožnikova kao pljeva što je vjetar raznosi i kao sitna pjena što je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta.
  15. 15 A pravednici žive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga za njih u Svevišnjeg.
  16. 16 Zato će iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote; svojom će ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih mišicom zaštititi.
  17. 17 Latit će se svog žara ljubomornog kao oružja i naoružat će sve stvorenje da kazni svoje neprijatelje;
  18. 18 kao oklop obući će pravednost, a kao šljem stavit će sud bez himbe;
  19. 19 uzet će nepobjedivu svetost kao štit,
  20. 20 a kao mač naoštrit će žestok gnjev i sav će svemir poći s njim u boj protiv bezumnika.
  21. 21 Tad će poletjet’ dobro naperene strijele: munje iz oblaka padat će na cilj kao iz nategnuta lûka;
  22. 22 iz bojne sprave izlijetat će zrna grada srdžbom nabijena. Na njih će voda morska bjesnjeti, i rijeke će ih potapati bez milosti.
  23. 23 Dah Svemoći zapuhat će protiv njih, izvijat će ih poput vihora. I tako će svu zemlju opustošiti bezakonje i opačina će prevrnuti prijestolja vladalačka.