eBiblija

Jeremija, 31. poglavlje

Poglavlje 31 od 52

  1. 1 »U ono vrijeme« – riječ je Jahvina – »bit ću Bog svim plemenima Izraelovim i oni će biti narod moj.«
  2. 2 Ovako govori Jahve: »Nađe milost u pustinji narod koji uteče maču: Izrael ide u svoje prebivalište.
  3. 3 Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.
  4. 4 Opet ću te sazdati, i bit ćeš sazdana, djevice Izraelova. Opet ćeš se resit’ bubnjićima, u veselo kolo hvatati.
  5. 5 Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni će i trgati.
  6. 6 Jer dolazi dan te će stražari vikati na brdu efrajimskom: ‘Na noge! Na Sion se popnimo, k Jahvi, Bogu svojemu!’«
  7. 7 Jer ovako govori Jahve: »Kličite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov!
  8. 8 Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica.
  9. 9 Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.«
  10. 10 Čujte, o narodi, riječ Jahvinu, objavite je širom dalekih otoka: »Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga k’o pastir stado svoje!«
  11. 11 Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega.
  12. 12 I oni će, radosno kličući, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša će im biti kao vrt navodnjen, nikad više neće ginuti.
  13. 13 Djevojke će se veselit’ u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit’ nakon žalosti.
  14. 14 Pretilinom ću im okrijepiti svećenstvo i narod svoj nasititi dobrima« – riječ je Jahvina.
  15. 15 Ovako govori Jahve: »Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema.«
  16. 16 Ovako govori Jahve: »Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene: oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske.
  17. 17 Ima nade za tvoje potomstvo« – riječ je Jahvina – »sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj.
  18. 18 Dobro čujem Efrajimov jecaj: ‘Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroćeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj.
  19. 19 Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tučem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!’«
  20. 20 »Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršće za njega od nježne samilosti« – riječ je Jahvina.
  21. 21 »Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si prošla. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje!
  22. 22 Dokle ćeš još oklijevati, kćeri odmetnice? Jer Jahve stvori nešto novo na zemlji: Žena će okružiti Muža.«
  23. 23 Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: »U zemlji Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim će se gradovima ovako govoriti: ‘Blagoslovio te Jahve, prebivalište Pravednosti, Goro sveta!’«
  24. 24 »I u njoj će se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni što idu za stadima,
  25. 25 jer ja ću okrijepiti dušu iscrpljenu, obilno nahraniti dušu klonulu.
  26. 26 Kao ono: ‘Čim se probudih, pogledah: sladak li bijaše sanak moj!’«
  27. 27 »Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad ću u domu Izraelovu i u domu Judinu posijati sjeme čovječje i sjeme životinjsko.
  28. 28 I kao što sam nekoć bdio da ih iščupam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesreću na njih svalim, tako ću sada brižno bdjeti da ih podignem i posadim.«
  29. 29 »U one dane neće se više govoriti: ‘Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu.’
  30. 30 Nego će svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo kiselo grožđe zubi će trnuti.«
  31. 31 »Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez.
  32. 32 Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov« – riječ je Jahvina.
  33. 33 »Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana« – riječ je Jahvina: »Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.
  34. 34 I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Jahvu!’, nego će me svi poznavati, i malo i veliko« – riječ je Jahvina – »jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«
  35. 35 Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sja danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noću, koji burka more da mu valovi buče – ime mu je Jahve nad vojskama:
  36. 36 »Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom« – riječ je Jahvina – »onda će i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek!
  37. 37 Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istražiti temelji zemlje, onda ću i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega što počiniše« – riječ je Jahvina.
  38. 38 »Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kada će grad Jahvin biti opet sazidan, od kule Hananelove do Vrata ugaonih.
  39. 39 I još će se dalje protegnuti mjerničko uže, pravo do brežuljka Gareba, a onda okrenuti prema Goi.
  40. 40 I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit će svetinja Jahvina. I neće više biti razaranja ni prokletstva.«