6»Jer narod ovaj odbacuje mirne tekućice Šiloaha, a dršće pred Rasonom i pred sinom Remalijinim,
7navest će Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku – kralja asirskog i svu slavu njegovu – i ona će izići iz rukava svoga, preliti se preko svih obala;
8provalit će u Judeju, razlit’ se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila će svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele.«
9Udružite se samo, narodi, al’ bit ćete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit ćete smrvljeni, pašite se, bit ćete smrvljeni!
10Kujte naum – bit će uništen, dogovarajte se samo, bit će uzalud, jer s nama je Bog!
11Jer, ovako mi reče Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide:
12»Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha.
13Jahve nad vojskama – on jedini nek’ vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek’ vas prožme.
14On će vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuće Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima.
15Mnogi će od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti.«
16Pohrani ovo svjedočanstvo, zapečati ovu objavu među učenicima svojim:
17Čekat ću Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva – u njega ja se uzdam.
18Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad vojskama što prebiva na gori sionskoj.
19Reknu li vam: »Duhove pitajte i vrače koji šapću i mrmljaju« – dakako, narod mora pitati svoje »bogove« i za žive u mrtvih se raspitivati! –
20Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.
21Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga. Okrene l’ se k nebu,
24U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane Jordana – Galileju pogansku.