Izaija, 8. poglavlje

Poglavlje 8 od 66

  1. 1 Reče Jahve: »Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz – Brz grabež – hitar plijen.«
  2. 2 Potom uzeh vjerne svjedoke, svećenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina.
  3. 3 Približih se proročici te ona zače i rodi sina. Jahve mi reče: »Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz,
  4. 4 jer prije no što dijete počne tepati ‘tata’ i ‘mama’, nosit će se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije.«
  5. 5 I opet mi reče Jahve:
  6. 6 »Jer narod ovaj odbacuje mirne tekućice Šiloaha, a dršće pred Rasonom i pred sinom Remalijinim,
  7. 7 navest će Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku – kralja asirskog i svu slavu njegovu – i ona će izići iz rukava svoga, preliti se preko svih obala;
  8. 8 provalit će u Judeju, razlit’ se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila će svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele.«
  9. 9 Udružite se samo, narodi, al’ bit ćete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit ćete smrvljeni, pašite se, bit ćete smrvljeni!
  10. 10 Kujte naum – bit će uništen, dogovarajte se samo, bit će uzalud, jer s nama je Bog!
  11. 11 Jer, ovako mi reče Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide:
  12. 12 »Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha.
  13. 13 Jahve nad vojskama – on jedini nek’ vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek’ vas prožme.
  14. 14 On će vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuće Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima.
  15. 15 Mnogi će od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti.«
  16. 16 Pohrani ovo svjedočanstvo, zapečati ovu objavu među učenicima svojim:
  17. 17 Čekat ću Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva – u njega ja se uzdam.
  18. 18 Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad vojskama što prebiva na gori sionskoj.
  19. 19 Reknu li vam: »Duhove pitajte i vrače koji šapću i mrmljaju« – dakako, narod mora pitati svoje »bogove« i za žive u mrtvih se raspitivati! –
  20. 20 Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.
  21. 21 Lutat će zemljom potlačen i gladan, izgladnjela bijes će ga spopasti, proklinjat će svoga kralja i svog Boga. Okrene l’ se k nebu,
  22. 22 pogleda l’ po zemlji,
  23. 23 jer više neće biti mraka gdje je sad tjeskoba.
  24. 24 U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljednje on će proslaviti Put uz more, s one strane Jordana – Galileju pogansku.