1Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava mu nakita – onima što uvrh plodnog dola leže vinom opijeni!
2Evo, od Gospoda jaki i moćni, kao pljusak s tučom, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca.
3Bit će izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih
4i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit će kao rana smokva prije ljeta: čim je tko spazi, odmah je ubere.
5U onaj dan Jahve nad vojskama postat će kruna slave i sjajan vijenac ostatku svoga naroda –
6duh pravde onome koji sjedi na stolici sudačkoj i srčanost onome koji odbija napad na vrata.
7Oni posrću od vina, teturaju od žestoka pića: svećenici i proroci od žestoka pića posrću; omami ih vino; teturaju od žestoka pića, posrću u viđenjima, ljuljaju se sudeći.
8Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje čista mjesta nema!
9»Koga on to uči mudrosti, koga on upućuje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsâ?
10Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam.«
11Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit će se ovom narodu.
12On im reče: »Evo počinka, dajte umornom da otpočine! Evo odmora!« Ali ne htjedoše poslušati.
13Zato će im Jahve ovako govoriti: »Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam«, da hodeći padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate.
14Stoga čujte riječ Jahvinu, vi podsmjevači, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu.
15Vi velite: »Sklopismo savez sa smrću i s podzemljem učinismo sporazum. Kad prođe bič razorni, ne, neće nas dohvatiti, jer od laži načinismo sebi sklonište i od obmane skrovište.«
16Stog ovako govori Jahve Gospod: »Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje, neće propasti.
17I uzet ću pravo za mjeru, a pravdu za tezulju.« Nastavak protiv zlih savjetnika I tuča će vam zastrti sklonište od laži, a voda otplaviti skrovište;
18propast će savez vaš sa smrću, vaš sporazum s podzemljem održat’ se neće. Kada bič razorni prođe, satrt će vas;
19kad god prođe, dohvatit će vas; prolazit će svako jutro, danju i noću. Samo će vas strah uputit’ u objavu.
20Prekratka će bit’ postelja da se čovjek pruži, preuzak pokrivač da se umota.
21Da, kao na gori Perasimu, Jahve će ustati, kao u dolini gibeonskoj, on će se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo čudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti.
22Podsmijevanja se okanite, da vas jače okovi ne stegnu; jer čuh da je od Gospoda, Jahve nad vojskama, zemlji ovoj dosuđeno uništenje.
23Poslušajte i čujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu.
24Ore li orač svakog dana, brâzdî , brànâ njivu svoju?
25A kad joj poravna površinu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin? Pšenicu gdje treba, proso i ječam, i napokon raž po rubovima?