Izaija, 18. poglavlje

Poglavlje 18 od 66

  1. 1 Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kuških,
  2. 2 tebi koja šalješ morem glasnike i vodom u čamcima rogoznim. Idite, brzi glasnici, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu žilavu, zavojevaču, čija je zemlja rijekama izbrazdana.
  3. 3 Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, žitelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slušajte.
  4. 4 Jer ovako mi govori Jahve: »Mirno ću gledati s mjesta svojega, k’o prozirna žega podnevna, k’o rosan oblak za vrućine žetvene.
  5. 5 Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, nožima će posjeći mladice, povezati, ukloniti grane.
  6. 6 Svi će biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Grabljivice će na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati.«
  7. 7 U ono će vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod žilav i zavojevački, čija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad vojskama, k mjestu imena Jahve nad vojskama – na goru Sion.