Izaija 14 · eBiblija

1 Da, smilovat će se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u svojoj zemlji. Pridružit će im se došljak i priključiti se domu Jakovljevu.
2 Sami će narodi po njih doći i odvesti ih u njihov kraj, a njih će dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit će one koji njih bijahu zarobili i gospodovat će nad svojim tlačiteljima.
3 U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše,
4 zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlačenja?
5 Jahve slomi štap zlikovački i žezlo vladarsko
6 što je bijesno bilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneć’ ih nemilice.
7 Počiva, miruje sva zemlja kličući od radosti.
8 Nad tobom se raduju čempresi i cedri libanonski: »Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeći!«
9 Zbog tebe se uzbudi podzemlje da te dočeka kada dođeš. U tvoju čast ono budi sjene, sve zemaljske mogućnike, ono diže s prijestolja sve kraljeve narodâ.
10 Svi ti oni progovaraju: »I ti si skršen k’o i mi, nama si sličan postao.
11 Oholost se tvoja sruši u podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivač.
12 Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru narodâ?
13 U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru.
14 Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.’
15 A sruši se u podzemlje, u dubine provalije!«
16 Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: »Je li to čovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima,
17 koji je u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?«
18 Kraljevi naroda svi u časti počivaju, svaki u svojoj grobnici.
19 A ti si iz groba izbačen kao smeće odvratno, pokriven poklanima, mačem probodenima, koji su na ploče grobne pobacani k’o strvina zgažena!
20 Nećeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više neće spominjati pleme zlikovačko.
21 Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!
22 »Ustat ću na njih« – riječ je Jahve nad vojskama – »i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, rod i porod« – riječ je Jahvina.
23 »Dat ću ga u posjed ježevima i močvarama. Pomest ću ga metlom zatornom« – riječ je Jahve nad vojskama.
24 Zakleo se Jahve nad vojskama: »Što zamislih, zbit će se, što naumih, izvršit će se!
25 Skršit ću Asur u svojoj zemlji, zgazit ću ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih će spasti, spast će im s pleća breme njegovo.«
26 Takva je odluka stvorena protiv čitave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda!
27 A kad Jahve nad vojskama odluči, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati?
28 One godine kad je umro kralj Ahaz, bî objavljeno ovo proroštvo:
29 Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer će iz korijena zmijinjeg izaći ljutica što će izleći zmaja krilatoga.
30 Ubogi će pásti na mojim pašnjacima i u pouzdanju počivati siromasi; glađu ću pomoriti rod tvoj i pobiti što od tebe ostane.
31 Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i čete njegove ne napušta nitko!
32 Što će se tad odgovoriti glasnicima naroda? »Jahve zasnova Sion, i u njem su zaštićeni siromasi njegova naroda.«

Izaija, 14. poglavlje