Izaija, 13. poglavlje

1. 1 Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov.
2. 2 Na goletnu brdu dignite zastavu, vičite im iz sveg grla. Mašite rukom neka dođu na vrata kneževska.
3. 3 Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave veličanstvo moje.
4. 4 Čuj! Žagor na gorama kao od silna naroda. Čuj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad vojskama za boj vojsku pregleda.
5. 5 Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni – Jahve i oruđa gnjeva njegova – da svu zemlju poharaju.
6. 6 Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k’o pohara dolazi od Svemoćnog.
7. 7 I sve ruke stog malakšu ... Svako ljudsko srce klone,
8. 8 strava ih je obhrvala, trudovi boli već ih spopadaju i grče se k’o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena.
9. 9 Dolazi nesmiljeni Jahvin dan – gnjev i jarost – da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike.
10. 10 Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti.
11. 11 Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika.
12. 12 Rjeđi će biti čovjek neg’ žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog.
13. 13 Nebesa ću potresti, maknut će se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov.
14. 14 I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko će se vratit’ svom narodu, svatko će u zemlju svoju pobjeći.
15. 15 Koga stignu, probost će ga: koga uhvate, mačem će sasjeći;
16. 16 pred očima smrskat će im dojenčad, opljačkati kuće, silovati žene.
17. 17 Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato.
18. 18 Svi će mladići biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neće se smilovati, nad djecom im se oko neće sažaliti.
19. 19 Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit će k’o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.
20. 20 Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen. Arapin ondje neće dizati šatora, nit’ će pastiri ondje počivati.
21. 21 Počivat će ondje zvijeri pustinjske, sove će im napuniti kuće, nojevi će ondje stanovati, jarci plesati.
22. 22 Hijene će zavijati iz njegovih palača, a čaglji iz raskošnih dvorova ... Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neće produžiti.