1Čujte riječ Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje.
2Nema više vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Božjega u zemlji, već proklinjanje i laž, ubijanje i krađa, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže.
3Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru.
4Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram parbiti, svećeniče.
5Danju ti posrćeš, a noću s tobom posrće i prorok; pogubit ću mater tvoju.
6Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz svećenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja ću tvoje zaboraviti sinove.
7Što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili, slavu su svoju sramotom zamijenili.
8Grijesima mog naroda oni se hrane, duša im hlepi za bezakonjem njegovim.
9I sa svećenikom bit će k’o i s narodom; kaznit ću ga za njegove putove i naplatit ću mu za njegova djela.
10Jest će, ali se nasititi neće; bludničit će, ali se neće množiti, jer oni su prestali štovati Jahvu –
12Narod moj savjet traži od drva, palica mu njegova daje odgovore: jer duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju.
13Oni žrtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kâd, pod hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom sjenom. I zato, odaju li se vaše kćeri bludu, čine li preljub vaše nevjeste,
14neću vam kazniti kćeri što bludniče niti nevjeste vaše što preljub čine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i žrtvuju s milosnicama hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja!
15Ako li se ti bludu odaješ, Izraele, neka bar Juda ne griješi! I ne idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven, ne kunite se: »Živoga mi Jahve!«
16Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako da ga Jahve sad pase k’o janje na prostranoj livadi?