eBiblija

Hagaj, 2. poglavlje

Poglavlje 2 od 2

  1. 1 Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga dana u mjesecu, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja:
  2. 2 »Reci ovako Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i ostalom narodu:
  3. 3 ‘Ima li još koga među vama koji vidje ovaj dom u njegovoj staroj slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li to k’o ništa u vašim očima?
  4. 4 Budi, dakle, junak, Zerubabele’ – riječ je Jahvina – ‘budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki svećeniče! Budi junak, narode sve zemlje’ – riječ je Jahvina. ‘Na posao! Jer ja sam s vama!’ – riječ je Jahve nad vojskama!
  5. 5 ‘Po obećanju što ga vama dadoh kad izađoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!’
  6. 6 Jer ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Zamalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno.
  7. 7 Potrest ću sve narode da dođe blago svih naroda, i slavom ću napunit’ ovaj dom’ – kaže Jahve nad vojskama.
  8. 8 ‘Moje je zlato, moje je srebro’ – riječ je Jahve nad vojskama.
  9. 9 ‘Slava ovoga drugog Doma bit će veća nego prvoga’ – riječ je Jahve nad vojskama. ‘I na ovom ću mjestu dati mir’ – riječ je Jahve nad vojskama.«
  10. 10 Dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine kralja Darija, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja:
  11. 11 Ovako govori Jahve nad vojskama. »Pitaj svećenike što kaže Zakon i reci:
  12. 12 ‘Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posvećeno meso, ili bi se skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to postalo sveto?’« Svećenici odgovoriše: »Ne!«
  13. 13 Hagaj dalje upita: »Kad bi netko koji se onečistio dodirnuvši mrtvaca dotakao nešto od onoga, bi li to postalo nečisto?« Svećenici odgovoriše: »Bilo bi nečisto.«
  14. 14 Onda Hagaj ovako reče: »Takav je i ovaj puk, takav je ovaj narod preda mnom« – riječ je Jahvina – »takvo je svako djelo ruku njihovih, i sve što ovdje prinose: sve je nečisto!«
  15. 15 »A sada, promislite u srcu, od današnjega dana unapredak: Prije negoli se poče stavljati kamen na kamen u Jahvinu svetištu,
  16. 16 kakvi ono bijaste? Dolažaste hrpi od dvadeset mjerica, a bješe ih samo deset! Dolažaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bješe ih samo dvadeset!
  17. 17 Udarao sam snijeću, medljikom i gradom svako djelo vaših ruku, ali nikoga nema k meni« – riječ je Jahvina.
  18. 18 »Stoga dobro pripazite od današnjeg dana unapredak – od dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi hram Jahvin, pripazite dobro
  19. 19 ima li još žita u žitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni maslina nisu rađali! Al’ od ovog dana ja ću blagosloviti.«
  20. 20 Dvadeset i četvrtoga dana istoga mjeseca dođe riječ Jahvina Hagaju drugi put:
  21. 21 »Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: ‘Ja ću potresti nebesa i zemlju!
  22. 22 Oborit ću prijestolja kraljevstvima i uništit ću moć kraljevima naroda. Prevrnut ću bojna kola i one na njima, konji i konjanici njihovi bit će oboreni, past će od mača brata svojega.’«
  23. 23 »Toga dana« – riječ je Jahve nad vojskama – »uzet ću te, Zerubabele, sine Šealtielov, slugo moja« – riječ je Jahvina – »i stavit ću te kao pečatnjak, jer tebe izabrah« – riječ je Jahve nad vojskama.