1Ovo su ljudi one pokrajine koji su se vratili iz sužanjstva u Babilonu, kamo ih bijaše odveo babilonski kralj Nabukodonozor. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad.
2Stigli su oni i s njima Zerubabel, Ješua, Nehemija, Seraja, Reelaja, Nahamani, Mordokaj, Bilšan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana. Evo popisa ljudi od naroda Izraelova:
3sinovi Paroševi: dvije tisuće stotinu sedamdeset i dva;
58Svega netinaca i sinova slugu Salomonovih: tri stotine dvadeset i dva.
59Oni koji su pošli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adana, Imera, a nisu mogli dokazati da li je njihov dom i njihovo sjeme izraelskog podrijetla:
60sinovi Dalajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini – njih šest stotina pedeset i dva.
61A od svećeničkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi Barzilaja – onoga koji je uzeo za ženu jednu kćer Barzilaja Gileađanina te se prozvao tim imenom.
62Oni su tražili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu našli. Bili su izlučeni iz svećeništva.
63I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi svećenik za urim i tumim.
64Sav je zbor brojio četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset duša,
65ne računajući njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine i sedam. Bijaše i dvije stotine pjevača i pjevačica.
66Njihovih je konja bilo sedam stotina trideset i šest, njihovih mazga dvije stotine četrdeset i pet,
67deva je bilo četiri stotine trideset i pet, a njihovih magaraca ukupno šest tisuća sedam stotina i dvadeset.
68Stanovit broj obiteljskih glavara kad su stigli u dom Jahvin, koji je u Jeruzalemu, dragovoljno su priložili darove za dom Božji da bi se podigao na svome mjestu.
69Dali su prema svojim mogućnostima u riznicu šezdeset tisuća drahmi zlata, pet tisuća mina srebra i stotinu svećeničkih haljina.
70Svećenici, leviti i dio naroda nastaniše se u Jeruzalemu; a vratari, pjevači, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima.