Ezekiel, 10. poglavlje

1. 1 Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kerubinâ pojavi se nešto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje.
2. 2 I prozbori čovjeku odjevenom u lan: »Uđi među točkove pod kerubinima, uzmi pune pregršti žeravice između kerubina i prospi je nad gradom!« – I on na moje oči uđe među kerubine.
3. 3 A kerubini stajahu s desne strane Doma kad čovjek uđe među njih. I oblak ispuni sve unutrašnje predvorje,
4. 4 a slava Jahvina vinu se s kerubinâ prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost slave Jahvine.
5. 5 Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega.
6. 6 A kad on zapovjedi čovjeku odjevenom u lan: »Uzmi ognja između točkova što su pod kerubinima«, čovjek uđe i stade kraj točkova.
7. 7 Jedan kerubin pruži ruku prema ognju što bijaše među kerubinima, uze ga i stavi u ruke čovjeku odjevenom u lan. On ga primi i iziđe.
8. 8 A ispod kerubinskih krila ukaza se nešto kao ruka čovječja.
9. 9 Pogledah, i gle: uz kerubine četiri točka, po jedan uza svakoga. A točkovi bijahu nalik na kamen krizolit;
10. 10 sva četiri istog oblika i kao da je jedan točak u drugome.
11. 11 U kretanju mogahu ići u sva četiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, krećući se, nisu morali okretati.
12. 12 Cijelo tijelo u kerubinâ – leđa, ruke, krila i sva četiri točka njihova – sve im bijaše posvud naokolo puno očiju.
13. 13 A točkovi, koliko sam čuo, zvahu se »Kovitlac«.
14. 14 Svaki imaše po četiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga čovječje, a u trećega lice lavlje, u četvrtoga orlovsko.
15. 15 Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista bića što ih vidjeh na rijeci Kebaru.
16. 16 Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i točkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, točkovi se ne bi od njih odmicali.
17. 17 Kad bi se zaustavili, i točkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i točkovi se podizahu, jer duh bića bijaše u njima.
18. 18 Uto se slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima.
19. 19 Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima. A kad oni krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istočnim vratima doma Jahvina, a slava Boga Izraelova bijaše nad njima.
20. 20 Bijahu to ista bića što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini.
21. 21 U svakoga po četiri lica i po četiri krila, a pod krilima nešto kao ruka čovječja.
22. 22 Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše.