Evanđelje po Mateju 27

1 A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube.
2 I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.
3 Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama
4 govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!«
5 I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
6 Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše:
7 »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.« Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca.
8 Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas.
9 Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi –
10 i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.
11 Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.«
12 I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživali, ništa nije odgovarao.
13 Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?«
14 I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.
15 A o blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli.
16 Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba.
17 Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?«
18 Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.
19 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.«
20 Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi.
21 Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!«
22 Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.«
23 A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«
24 Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!«
25 Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!«
26 Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
27 Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu.
28 Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem.
29 Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!«
30 Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.
31 Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
32 Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.
33 I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto,
34 dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htje piti.
35 A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku.
36 I sjedeći ondje, čuvahu ga.
37 I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«
38 Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
39 A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama:
40 »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!«
41 Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu:
42 »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!
43 Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’«
44 Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.
45 Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete.
46 O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«
47 A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.«
48 I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti.
49 A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«
50 A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.
51 I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše,
52 grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše
53 te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54 A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«
55 A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu;
56 među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.
57 Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov.
58 On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne.
59 Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno
60 i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe.
61 A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.
62 Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata
63 te mu rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’
64 Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih!’ I bit će posljednja prijevara gora od prve.«
65 Reče im Pilat: »Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!«
66 Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

Evanđelje po Mateju, 27. poglavlje